Proglašenjem dobitnika pobjednika i nastupima bendova Mando Diao, Bombaj štampa, ZAA i Nord završen je deveti Demofest u Banjaluci. Prvu nagradu je osvojio sastav Seine iz Varaždina i Zagreba, koji je dobio priliku za snimanje i produkciju albuma u vrijednosti 5.000 eura. Druga nagrada, binska oprema u vrijednosti 2.000 evra, pripala je bendu Degeneza iz Beograda, a treća, binska oprema u vrijednosti 1.000 eura, grupi Letarg iz Koprivnice.
Prethodno je nagrada „Plavi bas”, koja se dodjeljuje najboljem basisti u sjećanje na Igora Kašikovića Kaleta, uručena Maji Kolarić iz benda EoT. Kompanija Jack Daniel`s je brendiranu gitaru poklonila Davidu Seferoviću iz grupe Degeneza, kao najboljem gitaristi u takmičarskom programu, dok je kompanija m:tel uručila laptop najboljem novinaru, Mirni Pijetlović iz Glasa Srpske.
Program je počeo u 21 čas, na tvrđavi Kastel, nastupima 11 demo bendova kojima je žiri dodijelio najviše bodova tokom dvije polufinalne večeri. U publici je ponovo bilo nekoliko hiljada ljudi već pri samom početku finala, zahvaljujući čemu će Demofest 09 ostati upamćen kao festival na kojem su posjetioci pružali najveću podršku mladim sastavima.
Nakon nastupa svih finalista i uručenja individualnih nagrada, polučasovnom svirkom grupe Nord je otvoren revijalni dio programa. Riječka petorka je ranije tokom dana premijerno prezentovala svoj debi album „Play Restart”, snimljen u sklopu prve nagrade osvojene na Demofestu 08, a na Kastelu su žestokom svirkom bez greške predstavili dio ovog materijala, uz mnogo poruka hvale za festival i njegovu publiku.
Potom je objavljeno kako je priliku za izdavanje svog prvog albuma dobio varaždinsko- zagrebački sastav Seine, koji na autentičan način kombinuje više podžanrova rok i pank pravaca. Beogradska Degeneza je drugom nagradom na Demofestu nastavila da niže uspjehe, jer je njihov glasni rok već nagrađen prvim mjestom na Bunt Rok Festivalu.
Treća nagrada je otišla u ruke koprivničkog Letarga, indie pop rok grupe savremenog zvuka. Iako je bilo predviđeno da onda na binu izađe Mando Diao, organizatori su bili prinuđeni da promijene plan. Usljed nesrećnih događaja koji su zadesili Njemačku, avionski let švedskog benda je otkazan, zbog čega su članovi grupe o svom trošku pronašli drugu, zaobilaznu liniju, i naknadno krenuli na put, ne bi li ipak stigli na Demofest.
Dok su putovali ka Banjaluci, stejdž je preuzeo ZAA, sastav koji je i sam 2009. godine osvojio treće mjesto u takmičarskom programu Demofesta. Sanja Vučić, vokal grupe, već na početku je podsjetila da je upravo na ovom festivalu počela njihova uspješna karijera.
Od početne „What About”, preko rasplesane „Good Things” i sporije „Unconditional Love”, otpjevane zajedno sa publikom, pa do čvrste „Irie & Kool”, ZAA je priredio pravu reggae žurku u kojoj su posjetioci, još brojniji nego prethodnih večeri, zaista uživali. Pri tome je posebno impresivan bio način na koji je Vučićeva kontrolisala scenu, prenosila energiju, ali i sa lakoćom se kretala od obrada izvorne muzike do grubljih crossover vokala.
Oko 1 čas poslije ponoći, na binu je izašla Bombaj štampa, koja se u Banjaluku vratila nakon 30 godina. Zbog toga se bend potrudio da priredi pravi spektakl, u čemu im je pomogla i raspoložena publika, koja se uželjela Branka Đurića Đure i njegovih kolega. Đuro im je uzvratio na svoj način, napravivši pravi šou uz mnogo interakcije sa svim prisutnima. Bombaj štampa je uspješno gradila atmosferu pjesmama kao što su „Ludnica“, „Dubrovački trubaduri“ ili „Mrak i ja“, da bi kulminacija bila dostignuta na kraju, kada su na red došle „Crveno“ i „Bolje letim sam“, tokom kojih je Kastel zaista eksplodirao.
Uslijedila je kraća pauza, kako bi u međuvremenu pristigli Mando Diao mogao da se pripremi, ali je publika imala strpljenja, koje se na kraju isplatilo. Šveđani su zbog radnog vremena festivala odsvirali skraćeni set, ali su uspjeli da u nešto više od sat vremena uklope sve zbog čega je ovaj sastav jedna od najaktuelnijih rok atrakcija današnjice.
Od samog početka, članovi grupe su svojom međusobnom interakcijom i stalnim aktiviranjem publike ponovo podigli na noge umorne posjetioce, pa je već na pjesmi „The Band“ cijeli Kastel ponovo skakao u ritmu bubnjeva i rifova. Frontmen Bjorn Dixgard je najprije rasplesao publiku tokom numere „Down in the Past”, a potom sišao u prve redove i izgrlio se sa skoro svim osobama koje su satima stajale u prvom redu. A.Š.